Božo Vrećo

Pristup koji je zaista katarzičan, transverzalan i unikatan, kako pišu svjetski mediji, francuski ARTE, američki New York Times i španjolski El Periodico. Navedeni ga mediji nazivaju „ikonom slobode, anđeoskim glasom koji miluje duše i otvara srca“.

Svojim anđeoskim castrato glasom Božo Vrećo ispjevava najdublje emocije s kojima se svi poistovjećuju. On pjeva o ljubavi, čežnji i razdvojenosti, o tuzi, melankoliji i samoći. Svaki Božin stih je poput ispovijedi i priznanja ljubavi, otud i takva magija na njegovim koncertima.

Surađuje s osebujnim umjetnicima svjetskoga glasa uz koje je napisao i nove sevdah tekstove koje njegova sve šira i brojnija publika naprosto obožava, od Lejlije pa sve do Sabe. Božu Vreću zaista krasi nesvakidašnji opus jer marljivo radi na glazbi i istraživanju baleta i opere te na dokumentarnim filmovima o sevdalinci, kojoj ujedno daje svoj avangardni doprinos. Dakako, proučava i mističnosti balkanske autohtone monofone i polifone glazbe.

Njegovi su koncerti potpun sufi trans koji sevdah izvorno potpuno oslobođen nosi u sebi.  U ljudima oslobađa sve potisnute emocije te time izaziva suze na koncertima, kao i neke nadnaravne energije koje se pretaču od osobe do osobe i zajedno čine val ushićenosti, ljubavi i katarze.

Dualnost kojom ovaj nesvakidašnji umjetnik zrači čini ga jednim od najznačajnijih interpretatora modernog karasevdaha koji žanrovski zalazi i u sfere jazza, bluesa, spiritualnog i polifonog.

Upravo je u BiH napravio filmsku glazbu ladino pjesama, a jedna od njih, Maldita, dio je istoimenog dokumentarnog filma o njemu, sevdahu i Sarajevu u produkciji i režiji Kanaki films i Medikus Mundi produkcije iz Madrida i Barcelone.